Hajduk i Dinamo žive vječno kao i ljubav Helene i Davora

Nema toga što ne bih učinila za tebe kada vidim da si sretan, kada ti oči zasjaje oni posebnim sjajem, tako lijepim, posebnim…

Ti i ja, naše sjećanje….

Priča je poslana za natječaj: Naš trenutak za pamćenje

Kako je započela naša priča, naša bajka…kako najlakše opisati/dočarati što smo mi jedno drugome!

Da izdvojim najsmiješniju priču, kako, svaka je posebna i smiješna…

Da pronađem najljepše sjećanje, kako, svako sjećanje na tebe/nas ima svoju priču, veselu/tužnu – našu…

Kako da svedem nas na samo jedan događaj koji će nama (MENI 🙂 ) pomoći da osvojim vjenčanicu, kako, naša priča je započela prije više od 6,5 godina prije punoooo dana… svaki je donio nešto što je vrijedno, nešto što pamtimo, što nam je važno, smiješno, što je naše…

Rado se svega sjetim, od trenutka kada sam ti rekla da ćeš ti biti moj dečko i ti si rekao da može i onog prvog poljupca te večeri… poljubac bez kojeg više ništa ne bi bilo isto!… Do trenutka kad smo odredili datum i počeli planirati naše vjenčanje, svašta smo zajedno već prošli – i lijepe i posebne, neponovljive trenutke, ali i one tužne i žalosne…

Ali na kraju danu sam uvijek sretna što te imam…i ako moram izabrat neku priču, neko sjećanje, ti pomažeš meni da dobijem vjenčanicu, onda želim izdvojiti da svi znaju kad smo ove godine uplatili ljetovanje u Splitu ti i ja, i kada si vidio da Hajduk igra doma kvalifikacijsku tekmu za europsku ligu…. a ti moj vjerni i iskreni navijač nisi mogao sakriti svoju sreću i veselje…

Ulaznice u torbi, ti i ja koračamo lagano prema Poljudu, osjećam dok me držiš za ruku da ti je srce veliko, sretno… da su tvoje najveće ljubavi tu, ja i Hajduk (da sam ja s tobom, da se veselim svakom golu, da su emocije na vrhuncu od tog navijanja/atmosfere, tih ljudi….. ljubav, a ne đir… a ja navijam za Dinamo. Ali sam s tobom i veselim se iskreno od srca).

Ponosan si, nosim Hajdukov šal, slikamo se na Poljudu…

Nema toga što ne bih učinila za tebe kada vidim da si sretan, kada ti oči zasjaje oni posebnim sjajem, tako lijepim, posebnim…

Koliko toga bih još mogla reći, ispričati, pokazati svijetu da smo stvoreni jedno za drugo, da završavamo jedno drugom rečenice, da u isto vrijeme isto mislimo…da zajedno gledamo i igramo nogomet…da me držiš ko kap vode na dlanu…

Kako da pokažem da s tobom mogu biti to što jesam…da možemo biti ozbiljni/važni, da možemo raditi gluposti, da možemo cijeli dan provesti u trenirci/pidžami i da možemo i biti lijepo dotjerani…kako da pokažem da sve što trebam imam u tebi…

I zato želim zablistati sljedeće godine u najljepšoj vjenčanici, želim ti reći hvala, da te volim..

..ako naše sjećanje nebude dovoljno posebno, neće nas spriječiti da naš dan W(wedding) bude poseban, ali mi je drago podijeliti naše sjećanje i sa Vama…

Spojit ćemo Hajduk i Dinamo u Heleni i Davoru….

Helena

Priča je poslana za natječaj: Naš trenutak za pamćenje

Komentar

Komentiraj

Hajduk i Dinamo žive vječno kao i ljubav Helene i Davora

vrijeme čitanja: 2 min
1